Ne kupujte mir ekranima!
Ponekad zastanem i promatram svoju djecu i bude mi žao. Bude mi žao što njihovo djetinjstvo nije tako neopterećeno, jednostavno i iskreno kao naše.
Zašto je to tako?
Znam da ne možemo odgajati djecu u dobu od prije 20 – 30 godina, od kada se mnogo toga promijenilo, ali ipak smo im dužni postaviti granice i postaviti im zdrave temelje za budućnost.
Da li je odgajanje bez ekrana bilo jednostavnije?
Mnogo puta pomislim kako je mojoj mami bilo lakše odgajati mene, nego meni danas svoju djecu. Ne mogu 100 posto to tvrditi, jer prije sam 30 godina bila u drugoj ulozi….ali činjenica je da je svijet tada bio jednostavnije mjesto za život i življenje. Činjenica je da je čovjek poštivao čovjeka.
Činjenica je da su ljudi imali manje, a da su bilo sretniji nego danas.
Biti ili imati?
Mislim da je u tom “imanju” ključ svega. Postalo je važnije imati, nego biti.
Tko ima bolji mobitel, popularniji PS igricu, više lajkova na TIkToku, tko ima bolje tenisice…
Ekrani su zaludjeli svijet, nas i našu djecu.
Djeca gledaju nas. Promatraju nas dok besciljno skolamo Internetom. Promatraju nas dok tipkamo mailove (nerijetko i za vrijeme obroka), promatraju nas dok telefoniramo i njima to postaje normalno.
Skup mir
Često roditelji idu linijom manjeg otpora i ekranima kupuju svoj mir, ali najčešće se taj mir vrati nemirom.
Djeca su danas nakon odigrane igrice, nakon čudovišniih likova iz crtića frustrirana, agresivna i ljuta. Sve suprotno od mira.
Nemojte misliti da moja djeca ne gledaju TV. Gledaju! No, tek nakon što su obavili svoje obveze, tek nakon su popodne proveli vani, u vrtu, na igralištu, s prijateljima na svježem zraku. Ekrani nam ne smiju biti zamjena za druženje, boravak vani i tjelesnu aktivnost.
Želja mi je da im druženje i igra budu prioritet, a ne Spužva Bob, Pepa Pig, Psići u ophodnji ( iako su to super crtići, kakvih sve ima).
Moja dva starija sina imaju mobitel, ali nemaju društvene mreže. Mobitel im služi najviše za surfanje i istraživanje. Ponekad zalutaju, a ponekad ga koriste na najbolji mogući način.
Uloga roditelja
Istražuju i čitaju o životinjama koje ih zanimaju. Preslikavaju na papir slike s interneta, gledaju videe na YT “How to….” i onda gledajući video od origamija izrađuju na primjer brod, ako im nešto zapne oko zadaće pitaju Google.
Ludo, zar ne!
No, iza toga stojimo ja i muž. Zajednički razgovori s djecom, postavljanja granica i prioriteta, a on je da im djetinjstvo ne bude izgubljeno pred ekranima.
Mnogo puta sam poželjela mir nakon ručka.
Radim od doma, mnogo članaka sam napisala u kaosu i galami (pišem i ovaj), ali svoj mir ne želim kupovati ekranima, jer znam da će mi se negativno vratiti.
Jeste li primjetili da im mobitel, igrice, crtiće koje smo im mi dali, nakon nekog vremena otimamo i kažnjavamo ih s tim?
Djeci ne možemo zabraniti ekrane. Naša djeca su dio digitalnog doba, ali možemo učiniti sve da ih koriste manje ili kvalitetnije.
8 tips and tricks kako djeci smanjiti vrijeme provedeno pred ekranima ili kako to vrijeme učiniti kvalitetnijim:
- Dajte djeci zadatak. Uključite ih u kućanske poslove (sukladno dobi). Neka počiste svoju sobu, iznesu smeće, pospreme razbacane cipele i igračke. Kuhajte zajedno.
- Potičite ih na socijalizaciju i druženje s drugom djecom
- Potičite ih na fizičku akativnost. Upišite ih na sport ili na likovne / glazbene radionice koje ih zanimaju
- Čitanje – najbolji način da dijete maknete od ekrana. Knjiga je sve!
- Crtanje. Dajte djetetu prazan papir i bojice i neka izrazi svoju maštu.
- Izrada predmeta. Upotrijebite premete koje imate u kući i dajte djetetu da naravi: ogrlicu od perlica, brod od papira, kuću od kutije od cipela…..
- Usmjerite ih kako pretraživati Internet. Internet i društvene mreže su super ako ih znaš koristiti. Ja sam za hrpu edukacija saznala upravo preko Instagrama. Usmjerite djecu na edukativne web stranice, kvizeve i video sadržaje koji imaju smisla i iz kojih mogu nešto naučiti
- I ono najteže – darujte im svoje vrijeme!!!
