Moje iskustvo
Većinom po internetu pronalazimo savjete kako uspješno uspostaviti dojenje i što lakše se priviknuti na novu životnu ulogu. No, jako je malo tekstova na temu kako prestati s dojenjem.
Možda iz razloga što je prestanak dojenja stvar pojedinca i osobna odluka.
Dojila sam troje djece i došla do zaključka da je uspostavljanje i prestanak dojenja sa svakim bilo drugačiji. Drugačija sam bila ja, drugačiji su oni. Naš karakter, stav, životna situacija, sve to utječe na našu odluku o prestanku.
Komentari okoline
S prva dva sina, imala sam cilj dojiti ih do drugog rođendana. Ni dana duže. Taj cilj sam i ostvarila i kroz tri dana „zaboravili“ su da su danonoćno “visili na meni”. No, s trećim djetetom je bilo drugačije. Kako mu se bližio drugi rođendan, ja sam u glavi bila sve dalje od prestanka.
Osjetila sam da nije pravi trenutak niti za njega niti za mene. Često sam se susretala s komentarima: „Još ga dojiš?“, „Pa dobro, Zrinka, do kada ćete vi dojiti?“, „Daj prestanite!“. Nevjerojatno je kako me ti komentari nisu sputavali. Nisu, jer smo nas dvoje uživali. Nisu, jer je to bila samo naša stvar.
Ako išta volim kod sebe, to je onaj dalmatinski dišpet koji me uvijek gura naprijed. 🙂
Popustila sam. Nisam bila spremna.
Odugovlačila sam se prestankom. Slijedilo je privikavanje na jaslice, na novu sobu, odvikavanje od pelena. Sve smo to uspješno savladali, ali dojenje je i dalje bilo prisutno. Sve navedeno je velika promjena i stres za dijete i nisam mu uz to htjela još i dojenje oduzeti. Nisam bila spremna. Nije on bio spreman.
Nijedno moje dijete nije koristilo dudu. Duda sam im bila ja :-). Kada su nervozni, doje, kada su pospani, doje, kada su tužni, doje, kada padnu, doje. Dojenje im nije bila samo hrana, nego i utjeha i mir.
Mužu sam isto dojadila. Forsirao je prestanak i u dva je ciklusa s njim spavao po tri noći. Ja sam se maknula. No, četvrtu noć sam došla i na Karlovu vrisku i plač, popustila. Nisam bila dosljedna. Nisam mogla podnijeti taj plač. Opet smo se vratili dojenju. Opet je to bila naša rutina po povratku iz vrtića i po noći.
Budio me po četiri puta, ali imala sam snage. Bilo nam je lijepo. I onda…..odjednom mi je „odrastao“, dogodila se jedna životna situacija i klik u mojoj glavi. Rekla sam – Gotovo je. Možemo mi to!
Nevjerojatan osjećaj
Opet je muž s njim spavao tri noći, četvrtu sam opet popustila, ali petu nisam. Prvu puta sam ga uspavala zagrljajem i češkanjem po nogicama. Nevjerojatan osjećaj pred treći rođendan.
Ne, nije sve magično nestalo, kao rukom odneseno. Svaki dan želi dojiti, ali razgovor i maženje sve rješavaju. Uspijemo se nekako dogovoriti i to će potrajati još neko vrijeme. Sada sam spremna na to. I on je.
Klik!
Neću vam pisati tips & tricks o prestanku, samo ću vam reći da je prestanak u vašoj glavi. Odluka je vaša. Klik je u vašoj glavi. Najteže je ostati dosljedan i ne popustiti na plač. Mnogi se osjećaju lošom majkom jer odbacuju svoje dijete od sebe. Nemojte, dali ste i previše. Sjetite se samo onih početnih bolova, dojenja na zahtjev, neprospavanih noći, nemogućnosti da odete iz kuće na sat vremena. Dali ste mnogo.
Plačemo na početku od boli, plačemo na kraju od tuge. Različite emocije. Budite ponosne. I zapamtite, odluka o prestanku je vaša stvar i stvar vašeg djeteta, ne okoline. Klik!
