Budimo jedno
Čitam razne portale, forume I tisuću mi upitnika u glavi. Svaki članak, slika, komentar koji zagovara dojenje nailazi na osudu. Tako će I ovaj!
Mame koje ne doje osjećaju se prozvanima, napadnutima, s komentarima “nisam ja ne-majka što ne dojim”. Pa dokle smo došli. Svaka majka je jednako važna, savršena, jedinstvena, dojila ona ili ne. Rodila ona prirodnim putem ili carskim rezom. Imala ona jedno ili više djece.
Samim time što ste odlučili biti majka, samim time što tom malom biću pružate ljubav, njegu, dom…savršeni ste.
Najbolji mamin ručak
I ja na maminrucak.hr zagovaram dojenje i uvijek će ono za mene biti najbolji mamin ručak na svijetu.
Mame, koje ne doje ili nisu imali priliku dojiti, jeste li se ikada zapitali kako je nama. Kako se mi osjećamo dok se skrivamo, dok nas osuđuju jer dojimo veeelikoo dijete od 18 mjeseci, dok nam pedijatri savjetuju da prestanemo? Od dojenja farmacija ne zarađuje, zarađuju samo naša djeca.
Jednake smo. Vi se borite s osudama I mi također.
Podrška koju često nemamo
Jako malo žena na svijetu iz medicinskih razloga ne može dojiti, neke mame su po rođenju odvojene od svog djeteta I naravno da je teško uspostaviti dojenje, jer za dojenje je potrebno dvoje, ponekad čak I troje.
Taj treći član, ta podrška…mnogo puta ju nemamo. Nisam ju imala ni ja od svoje okoline, ali nisam odustala. Uskoro ću navršiti staž od 6 godina dojenja (sveukupno), iduće ljeto će mi opet biti teško naći kupači kostim koji mi odgovara, jer mi dojke ne liče više na ništa. Koga briga! Mene ne, jer znam zašto su takve I opet bih sve copy/paste.
Priče iz rodilišta
I ovaj članak I svi članci na maminrucak.hr o dojenju, upućeni su budućim mamama ili mamama koje su jučer rodile I dvoume se da li žele dojiti ili ne, da li imaju snagu za to ili ne. Vjerujte da imate!
Tri puta sam bila u rodilištu I slušala ove priče: ¨Neću ja dojiti, jer ju onda ne mogu nikome ostaviti¨, ¨Lakše mi je smućkati bočicu, nego vaditi sisu na trgu¨, ¨Neću ja svoje sise uništiti zbog dojenja¨, “Ni mene moja mama nije dojila i pogledaj me živa sam i zdrava” E, vama se obraćam.
Obraćam se i vama koje ste jučer došle doma i sve vam se u rodilištu činilo tako jednostavnim i čarobnim, a kada ste prešli kućni prag imate tisuću pitanja i susrećete se s komentarima „Tvoje mlijeko nije dobro!“, „Ona je gladna!“. A o tome da kada krenu babinje i pola gostiju ne vidite, jer u sobi dojite i zbog toga se stvara osjećaj neugode, neću ni pričati.
Obraćam se i mamama, koje s prvim djetetom nisu uspjele uspostaviti dojenje da ne klonete duhom i ne ubijate sebe u pojam, nego da razgovarate o tome, da skupite snagu i iskustvo da drugi put bude lakše i jednostavnije.
Dojenje na zahtjev
Mnogo majki ima sve uvjete za dojenje, ali nema volje jer to je naporno, a da ne pričam o dojenju na zahtjev. Jedna mi je prijateljica rekla: ¨Pa prije pola sata je dojio, zašto ga opet dojiš. Daj mu bočicu I biti ćeš mirna¨ E, to se zove, dojenje na zahtjev, to se zove ljubav, to se zove volja, to se zove upornost.
„Ima samo tebe!“
I mi nailazimo na osude I žao I mi je što ne djelujemo kao jedno. Nedavno mi je najmlađi sin krenuo I jaslice I evo komentara okoline “Njemu je teško jer nema neki prijelazni predmet, bočicu, dudu ima SAMO tebe”. Ima samo mene? Opet osuda. Nitko mi nije rekao – idući mjesec puni dvije godine, bravo mama što toliko dugo dojite. Nije I neće I ne tražim to.
Želim samo reći da zajedno pozitivnim ili negativnim iskustvima pomognemo mamama koje nemaju podršku, znanje, iskustvo, koje su na granici odluke. Vjerujem da zajedno možemo više, više od osude, više od kritike. Mi smo mame i držimo se zajedno, budimo podrška jedna drugoj! MI to možemo!
