Terapija hranjenja
„Moje dijete želi jesti samo dvije namirnice.“
„Ne želi probati ništa novo.“
„U vrtiću sve jede, kod kuće jednostavno ne želi.“
„Lovim je po cijeloj kući da bi barem nešto pojela.“
„Ne želi prstima dotaknuti hranu.“
Ukoliko si barem jednom pomislila na izgovaranje neke od ovih rečenica (ili si ju izgovorila) vjerujem kako tvoje dijete ima veće izazove u aktivnosti hranjenja.
Da do većih izazova unutar aktivnosti hranjenja može doći zbog mnogih razloga, otkrila nam je dipl. physioth., bacc. occup. therap. Ivana Štedul, direktorica i voditeljica SenzoGYM-a.
Jedan od najčešćih su:
- lošije senzo-motoričke vještine koje su potrebne za samostalno hranjenje,
- nedovoljno razvijena vještina motoričkog planiranja (dijete nema viziju kako bi hranjenje trebalo izgledati jer ne može rastaviti aktivnost na korake),
- veći izazovi unutar kognitivnih vještina,
- emocionalne poteškoće i drugi
Aktivnost hranjenja je djelokrug rada radnog terapeuta (zdravstvenog djelatnika) dodatno educiranog iz terapijskog hranjenja.
Sada kada znaš tko ti radni terapeut može pomoći, idemo vidjeti koje korake možemo poduzeti
1. Pronaći uzrok
Prije terapijske intervencije ključno je pronaći uzrok zbog kojeg je hranjenje otežano te postaviti zajednički cilj. Najčešće nijedan uzrok nije isti i nema dvoje djece s kojom možemo provoditi iste aktivnosti.
Postoje čimbenici rizika koji mogu pridonijeti poteškoćama s hranjenjem. Jedan od najčešćih su trudnoće završene porodom prije 34. – tog tjedna gestacije. Veliki broj djece rođene prije 34. – tog tjedna gestacije hrani se na sondu (najčešće orogastričnu ili nazogastričnu).
Na ovaj način djeca se hrane kratkotrajno, no sonda svakako može pridonijeti razvoju senzornih većih izazova u području oralne muskulature. Ostali čimbenici rizika mogu biti smanjena porođajna težina, poteškoće tonusa (hiper ili hipotonus), različita prirođena stanja i deformacije.
2. Napraviti procjenu
Da, dobro čitaš. Procjena hranjenja je procjena kroz koju dobivamo niz informacija o povijesti hranjenja (tzv. anamneza), okolinskim čimbenicima i svim ostalim važnim činjenicama koje će nam pomoći kreirati plan.
3. Napraviti plan
Za razliku od velike većine struka, ovdje terapijski plan zajednički osmišljavaju roditelji i terapeut (i dijete). Želje roditelja se uvažavaju i inidividualni plan s prilagođava svakoj specifičnoj situaciji.
4. Provesti plan u djelo
Koristeći konkretne i specifične vježbe za jačanje oralne muskulature, terapijske igre koje su zabavne, jednostavne i djetetu zanimljive i pravilno pozicioniranje ne možemo ne uspjeti, a više o terapijskom hranjenju pročitaj na OVDJE.
Ukoliko želiš provjeriti je li tvoje dijete zaista izbirljivo ili postoje vještine na kojima trebamo poraditi rezerviraj konzultacije na [email protected] (uživo ili on – line).
