Moje iskustvo
Proveli ste sate u kuhinji? Lijepo ste sve osmislili i organizirali se. Poslužili ste svojoj obitelji najukusniji mamin ručak, a onda….vaše dijete to ne želi ni probati.
Meni osobno je to dovoljno da mi dan ode u loši mood. Jako brinem što mi djeca jedu i trudim se nuditi im kvalitetne i raznovrsne obroke. Mislim da je to temelj i glavna zasluga zašto smo kod pedijatra jedanput godišnje, popili svega 2-3 antibiotika u zadnjih sedam godina i zašto redovito bacam bočicu sirupa za snižavanje temperaturu jer je bio dugo otvoren, a mi nismo imali potrebu za njim.
Kuhala sam su svašta, glumila aviončiće i garažu za autiće, potrudila se oko dekoracije tanjura i ništa.
Hrana je lijek, hrana je sve. Moj prvorođenac mi održao lekciju s jelom. Kuhala sam su svašta, glumila aviončiće i garažu za autiće, potrudila se oko dekoracije tanjura i ništa. Muž mi je znao doći s posla i po mom izrazu lica je znao reći: „Duje, opet nije htio pojesti ručak.“ Odgovor se bio vidljiv u mojim očima.
Bila sam ljuta na sebe. Volim kuhati, uživam u tome, a dijete to ne želi.
Ako ste u sličnoj ili istoj situaciji, ne morate biti ljuti na sebe. Radite najbolji mogući posao i kad tad sve će doći na svoje mjesto.
Ono što NIKADA, ali NIKADA u ovom slučaju ne smijete napraviti je posegnuti u ladicu s grickalicama i praznim ugljikohidratima jer od toga nemate ništa.
Radije dvije žlice brokule ili povrtnog variva, nego vrećica keksi. Poslije ćete biti ponosni na sebe. Vjerujte!
Taj isti Duje je danas prvašić i možda će zvučati ružno, ali kada mi je prije godinu dana rekao „Mama, ja sam gladan“, svemir je bio moj. To dijete nikada nije bilo gladno i odjednom hoće jesti. Želi kuhanu hranu, puno voća i povrća. Traži žlicu jela više. Pomaže mi u kuhanju i naravno da dobije slatkiš za nagradu, ipak je dijete, ali to nam nije prioritet.
SAVJET: Uvijek se trudite oko svoje djece, možda nećete odmah uživati u plodovima svoga truda i rada, ali jednom sve dođe na svoje mjesto. Nema čarobne formule, samo puno ljubavi, živaca i strpljenja.
