Stvaranje uspomena za cijeli život
Prije pet godina, ja i muž smo donijeli jednu odluku, a ona zvuči ovako: Svaku godinu ćemo s djecom otići negdje avionom na sedam dana.
Jedna od boljih odluka u našim životima. Do sada smo posjetili Lisabon i London. Zatim se rodio Karlo i došla je korona (gotovo u isto vrijeme) i onda kao šećer ove godine – Valencia i Madrid.
Kada biramo destinaciju za putovanje glavni su nam uvjeti: do dva sata leta, donekle pitoma zemlja (iako je to relativan pojam) i destinacija koja obiluje dječjim atrakcijama.
Valencia – grad po mjeri obitelji
Valencia ima sve to. Predivan grad, veličine Zagreba. Idealan za putovanje s djecom. Zbilja smo se osjećali ugodno. Španjolci su super domaćini. Opušteni. Ležerni. Kasno se bude :-). Podsjećaju me na Dalmatince. Ako razmišljate o putovanju ovakvog tipa, moja preporuka.
Ono što uvijek napravimo na putovanjima je da je iznajmimo auto. Volimo se voziti. Proći puno toga u danu. Doživjeti grad u kojem se nalazino. Iskoristiti dan i biti neovisni o gradskom prijevozu. Iako i vožnja metroom ima svoje čari, a u Valenciji možete i na svakom koraku iznajmiti bicikl.
U Valencii smo proveli 4 dana i to je zbilja dovoljno za vidjeti glavne atrakcije, a zbilja ih ima mnogo.
Mi volimo istražiti destinaciju prije putovanja i napraviti plan i rutu izleta. To zbilja štedi vrijeme i daje vam osječaj sigurnosti.
Karlov prvi let avionom
Duje i Luka su prije puta s oduševljenjem na laptopu gledali fotke L’Oceanografica – najvećeg akvarija u Europi s preko 45 000 životinja i nisu mogli vjerovati da će se za par dana naći tamo. Ta priprema, planiranje i jedvačekanje je divan proces putovanja.
Ovo je Karlu bio prvi let avionom. Dečki su ga lijepo pripremili. Jedva je čekao polijetanje. Bez straha. S osmijehom na licu. Ne moram vam ni reći da je plakao kada smo sletili i vikao: “Još, još!”, kao da je u nekom lunaparku.
Letjeli smo iz Venecije za Barcelonu. U Barceloni se nismo zadržavali, već se rent-a-carom uputili u našu destinaciju – Valenciju.
Prvi dan smo cijeli dan priveli u Gradu umjestnosti i znanosti (Ciutat de les Arts i de le Ciencies). I zbilja je bilo odlično. Toliko zanimljivog sadržaja za djecu na jednom mjestu. U sklopu kompleksa nalazi se spomenuti Akvarij, planetarijum, muzej moderne umjetnosti te prekrasni znanstveni park.
Drugi dan smo posjetili Bioparc – zoološki vrt u kojem životinje žive u svom prirodnom okruženju. Zavladalo je opće oduševljenje. Karlo je pola sata promatrao slonove. Slon mu je inače najdraža životinja. Vidjeli smo žirafe, pingvine, majmune, tigra, lava i ples dupina. Okoliš i nastambe životinja su čudesne.
Nakon 10 000 napravljenih koraka, zauvijek ću pamtiti kafić na igralištu u sklopu ZOO – a i kavu koju sam pobjedonosno popila s mužem.
Popodne smo priveli štatajući centrom Valenzije.
Proslava 11. godišnice braka
Treći dan boravka u Valenciji bilo smo u Guliver parku. Park je igralište u obliku Gulivera, prepuno tobogana. Besplano za korištenje. Glavna preokupacija mi je bila ne izgubiti djecu, a na kraju su muž i djeca izgubili mene. 🙂
U sklopu Guliver parka je urbani park Turia – jedan od najposjećenijih parkova u Španjolskoj. Predivno mjesto za šetnju i mali predah.
Obzirom da nam je toga dana bila 11. godišnjica braka, odlučili smo je proslaviti uz paellu i večeru na plaži. Moram priznati da me paella i nije pretjerano oduševila. Obična zapečena riža. Nadam se da ovo Španjolci neće čitati :-).
Inače, Valencia obiluje plažama i svaki dan nam je završavao igrom u pjesku. Predivno je bilo bosonog hodati i trčati po finom pjesku, iako se ni plaže ni more nam se ne mogu usporediti s našom obalom. Djeca su uživala jer zamislite pješčanu plažu dugu 2 kilometra. Meni osobno fali kamen (geni).
More je otvoreno i valovito. Nema uvala kao kod nas. No, plaža nam je bila TOP destinacija za djecu. Uz plaže se nalaze kafići i noćni klubovi gdje možete nazdraviti s Aqua de Valencia.
To je koktel od votke, gina i soka od naranče, koji super paše nakon cijelog dana razgledavanja. TOP!
Grad naranača
Četvrti dan smo posjetili Central Market – najveću tržnicu u Europi. E, to je zbilja doživljaj. Nema čega nema. Sve predivno složeno. Samo na prvi pogled, dobila sam inspiraciju za 20-tak ručkova :-). Dečki su od svega ponuđenog izabrali jagode, lubenicu i sok od naranče.
U Valenciji na svakom uglu možete vidjeti stabla naranče. Ima ih preko 10 000 u gradu. Fascinirana sam bila tim stablima, palmama, parkovima i čistoćom grada.
Madrid – nismo sreli Luku Modrića
Nakon Valencije uputili smo se u Madrid jer nam je iz Madrida bio let za Veneciju i povratak kući. U glavnom gradu Španjoske, proveli smo dva dana i imali smo četiri cilja.
Vidjeti stadion Real Madrida, naletjeti na Luku Modrića, posjetiti Nickelodeon park i prošetati centrom. Tri od četiri cilja smo i ostvarili i preponosna sam na dečke koji su na putovanjima bolji nego doma. Eto još jednog razloga da iduće godine odemo opet negdje.
Kada smo došli pred Stadion Santiago Bernabeu kažem ja mužu ” Ma, Poljud je lipši!” Samo me znakovito pogledao.
Opće oduševljenje Nickelodeon parkom
U sklopu stadiona je muzej. Impresivan muzej. Teško je povjerovati da jedan klub može toliko trofeja osvojiti, a još teže da je muzej ispisan imenom hrvatskog igrača – Luke Modrića. Ponos, ali i svima nama poruka da nikada, ali nikada ne odustanemo od svojih ciljeva.
Stadion je trenutno u rekonstrukciji. Postoji maketa kako će izgledati nakon obnove i to je zbilja čudesno.
Po izlasku iz muzeja, sljedi obilazak stadiona i ulazak u fan shop. Tu slobodno možete ostaviti jednu plaću u roku 30 minuta.
Nakon stadiona uputili smo se u Nickelodeon park.
Ušli i nakon pet sati jedva izašli. Djeca su bila neumorna od ludih vožnji i druženja sa Spužva Bobom, Chasom i ekipom Psića u ophodnji.
U Valenciji smo bili smješteni u stanu, u Madridu u hotelu. Ovo je tema za drugi članak koji planiram napisati, a to je organizacija putovanja s djecom. S djecom dajem prednost apartamnu.
Nama je zbilja u Španjolskoj bilo predivno i plan nam se vratiti tamo.
Putovanje je nešto što veže obitelj. Uspomena za cijeli život. Drago mi je što smo dečke naučili (s Karlom smo još u procesu učenja) da materijalno blijedi, pukne, slomi se, razbije, a da uspomene i proživljena iskustva žive zauvijek i čine nas boljim ljudima.
Ako imate priliku, putujte s djecom. Ne morate dva sata avionom, ponekada je dovoljno i uputiti se na put dva sata automobilom i stvoriti uspomene za cijeli život.
